Serveri su danas bitan i neophodan deo svakog poslovnog okruženja, ali predstavljaju i deo IT opreme bez koje današnji život u globalu ne bi bio moguć. Na serverima se čuvaju informacije o robi, kupcima, „vrte“ se programi koje svakodnevno upotrebljavamo, na njima se hostuju Internet stranice koje posećujemo…
Mogu da budu usko usmereni i dizajnirani da obavljaju samo jedan zadatak (kao što su mail serveri, na primer), ili da budu višenamenski. Mogu da opslužuju samo jednog ili mnoštvo klijenata, da budu isključivo hardverske komponente, kombinacija hardvera i softvera, pa čak i samo softverski sistemi…
Upravo ta raznolikost omogućila im je najširu primenu, ali je i dovela do toga da je prilično teško odabrati odgovarajuću varijantu servera koja će na optimalan način, u poslovnom i finansijskom smislu, podržati poslovanje.
Istorijat
Ako bismo hteli da damo neku opštu definiciju servera, mogli bismo da kažemo da je to računar, ili sistem koji preko mreže obezbeđuje resurse, podatke, servise i softver drugim računarima (klijentima). Prvi serveri su bili tzv. mainframe kompjuteri, a njihovi naslednici su, po gabaritima manji, ali moćniji minikompjuteri. Inicijalno, takvi serveri su bili povezani sa klijentima koji su se u to vreme nazivali terminali, jer je njihova jedina namena bila samo da prikazuju rezultate koje je server isporučivao (mainframe-terminal model). Drugim rečima, sva obrada podataka u to vreme obavljala se na serverima.
Sledeću generaciju servera činili su pojedinačni, moćni računari povezani preko mreže sa grupom manje moćnih klijentskih računara. Ta mrežna arhitektura nazivana je client-server model, u kome su obe strane (i klijenti i serveri) posedovali mogućnost procesiranja podataka, ali su složeniji zadaci „delegirani“ serverima. Kako je tehnologija evoluirala, s njom je evoluirala i definicija servera.