Što je data centar, a što infrastruktura data centra - Selectium

Iako su data centar (podatkovni centar) i data centar infrastruktura (infrastruktura podatkovnog centra) po imenu veoma slični pojmovi, među njima postoje i funkcionalne razlike. Stoga ćemo u ovom tekstu pokušati malo detaljnije objasniti oba pojma.

Data centar (podatkovni centar)

Podatkovni centri su objekti sastavljeni od umreženih računala, storage sustava i računalne infrastrukture koje kompanije upotrebljavaju za čuvanje, obradu i dijeljenje velikih količina podataka. Danas se kompanije u velikoj mjeri oslanjaju na aplikacije, usluge i podatke koji se čuvaju u podatkovnim centrima, što ih čini neophodnom imovinom za svakodnevne poslovne operacije.

Podatkovni centar uključuje različite komponente:

Sustave za čuvanje, dijeljenje, pristup i obradu podataka u kompaniji;

Fizičku infrastrukturu za podršku obrade podataka;

Komunalne usluge, kao što su hlađenje, električna energija, neprekidna napajanja (UPS);

Ovi resursi omogućavaju kompaniji da zaštiti svoje poslovne sustave i podatke, kao i da centralizira obradu podataka i sigurnosne protokole. U njima se obavljaju skoro svi proračuni, čuvaju se svi podaci i poslovne aplikacije. I upravo zato su podatkovni centri od kritične važnosti za poslovanje kompanije.

Dijelovi data (podatkovnog) centra

Osnovne dijelove podatkovnog centra možemo podijeliti u četiri primarne kategorije:

Prostor – Fizičku lokaciju sa sigurnosnom zaštitom pristupa i dovoljnom površinom za smještaj infrastrukture i opreme podatkovnog centra;
Sustavi za pohranu i obradu podataka – Suvremeni podatkovni centar posjeduje računalske sustave za pohranu i obradu podataka u dobro zaštićenoj fizičkoj infrastrukturi;
Prateća infrastruktura – To je oprema koja omogućava maksimalnu održivost i postojanost podatkovnog centra. Ona uključuje sustave za distribuciju električne energije, UPS-eve, rezervne generatore, sustave za hlađenje i ventilaciju, komunikacijsku opremu za povezivanje s Internetom itd.
Operativno osoblje – Zaposlene koji su zaduženi za neprekidno održavanje i nadgledanje svih komponenti podatkovnog centra;

Vrste data (podatkovnih) centara

U zavisnosti od vlasništva, zahtjeva poslovanja, veličine, lokacije, kapaciteta i drugih parametara, razlikujemo nekoliko vrsta podatkovnih centara:

Poslovni (lokalni) podatkovni centri – To su podatkovni centri koje kompanije posjeduju i grade za svoje interne potrebe i/ili za svoje krajnje korisnike. Sve aplikacije od kritične važnosti, kao i podaci koji se obrađuju, nalaze se unutar tog podatkovnog centra, najčešće na lokaciji u okviru kompanije;

Iznajmljeni podatkovni centri – Ovim podatkovnim centrima upravljaju treće strane, koje iznajmljuju resurse kompaniji. Za održavanje tih podatkovnih centara odgovorni su njihovi vlasnici, a ne kompanije koje ih iznajmljuju;

Podatkovni centri u cloud-u (oblaku) – Ovim distribuiranim podatkovnim centrima, koji se nalaze van lokacije kompanije, upravljaju nezavisni ili javni pružatelji usluga u oblaku, od kojih su najpoznatiji Amazon Web Services, Microsoft Azure i Google Cloud. Razlika u odnosu na iznajmljene podatkovne centre je što su zasnovani na infrastructure-as-a-service modelu i omogućavaju kompanijama da uspostave virtualni podatkovni centar;

Kolokacijski podatkovni centri – To je kombinacija iznajmljenih i lokalnih podatkovnih centara. Prostor u kojem se smješta ovakav podatkovni centar u vlasništvu je treće strane, a hardver i prateća infrastruktura najčešće su u vlasništvu kompanije. Ovaj vid podatkovnog centra je privlačan kompanijama koje žele izbjeći kapitalne izdatke povezane s izgradnjom i održavanjem vlastitih podatkovnih centara;

Edge podatkovni centri – Ovo su obično manji objekti smješteni na lokacijama krajnjih korisnika. Njihova uloga je da riješe problem kašnjenja (latencije), jer se lokacijski nalaze blizu izvora podataka;

Hyperscale podatkovni centri – Ovo su ogromni podatkovni centri, kakve posjeduju Amazon, Meta, Google… Njihova računalna infrastruktura napravljena je tako da maksimizira gustoću hardvera, uz minimiziranje administrativnih troškova i troškova rada (hlađenja, električne energije itd.);

**Infrastruktura data (podatkovnog) centra**

Data centar infrastruktura sastavljena je od fizičkih elemenata koji su dijelovi podatkovnog centra. Serveri (poslužitelji) su najvažniji dio infrastrukture podatkovnog centra, ali ne i jedini. U biti, najgrublja klasifikacija fizičke infrastrukture je:

IT hardver – serveri, mrežni ruteri, preklopnici (switch-evi), firewall-ovi, storage sustavi, redundantna napajanja itd.

hardver za podršku – sustavi za hlađenje i održavanje kvalitete zraka u podatkovnom centru itd.

Podatkovni centri u malim kompanijama se mogu sastojati od nekoliko manjih umreženih servera, smještenih u jednoj prostoriji kompanije, ili čak i u kontejneru (data center in a box), koji se lako može premjestiti na neku drugu lokaciju. S druge strane, veliki podatkovni centri mogu zauzimati ogromna skladišta, sa specijaliziranom opremom i infrastrukturom.

Tipovi data (podatkovnih) centara

Jedna od čestih podjela podatkovnih centara je prema razinama. American National Standards Institute (ANSI) i Telecommunications Industry Association (TIA), objavili su 2005. godine standard ANSI/TIA-942*, koji definira četiri razine dizajna i implementacije podatkovnih centara. Te razine mogu biti zasnovane na dostupnim resursima, kapacitetima ili zagarantiranom vremenu rada. Na osnovu tih standarda Uptime Institute** je definirao sljedeće razine:

Razina I – Osnovni tip podatkovnog centra. Mora posjedovati UPS, ali ne osigurava redundantne sustave. Zagarantirano vrijeme rada je minimalno 99.671%;

Razina II – Podatkovni centri ove razine moraju imati redundantne računalske i energetske sustave, kao i sustave za hlađenje. Zagarantirano vrijeme ovih sustava mora biti minimalno 99.741%;

Razina III – Podatkovni centri treće razine osiguravaju djelomičnu toleranciju na pogreške, energetsku samostalnost od 72 sata, potpunu redundantnost svih sustava, kao i minimalno zagarantirano vrijeme rada od 99.982%;

Razina IV – Podatkovni centri četvrte razine osiguravaju minimalno vrijeme rada od 99.995% (ili maksimalno vrijeme zastoja od 26.3 minute na godišnjoj razini), kao i punu toleranciju na pogreške, potpunu redundantnost i energetsku samostalnost od 96 sati;

Hewlett Packard Enterprise vodeći je svjetski proizvodač opreme za podatkovne centre. Vjerujemo da ćete korištenjem naše tehnologije i rješenja brže i lakše pretvoriti vaše poslovne ideje u stvarnost. Naši partneri su tu da vam pomognu u vašoj digitalnoj transformaciji, obratite im se s punim povjerenjem!

*https://tiaonline.org/wp-content/uploads/dlm_uploads/2021/01/TIA-942-Standard_OnePager-110220.pdf

**https://uptimeinstitute.com/tiers